Povijest kluba
HVK Mornar hrvatski je veslački klub iz Splita osnovan 1949. godine. Član je Veslačkoga saveza Dalmacije i Hrvatskoga veslačkoga saveza.
Osnivanje i počeci kluba (1949. – 1951.)
Hrvatski veslački klub „Mornar” osnovan je 1949. godine u Splitu. U početku, kao veslačka sekcija pri Domu JRM nije imala vlastiti plovni park osim jednog starog osmerca i četverca, koji su dopremljeni iz Pule, te bez stručnog kadra, čamaca, prostorija i veslača. Prvih dana nakon osnivanja čamci su bili smješteni u hangaru kluba HVK Gusar u Spinutu, gdje su se, u prvo vrijeme, odvijali veslački treninzi. Prvi veslači potekli su iz poznatih dalmatinskih klubova: Zdeslav Brajković, Klement Mile Alujević, Petar Ozretić, Rudolf Rozenberg i Davor Jurak, kao i Dane Krnčević, Šime Bujas i Jakov Labura. Kormilari su bili Zdenko Bego i Alberto Krecać, dok je dužnost trenera preuzeo Ivo Fabris. U prvoj godini postojanja, klub je počeo sudjelovati na regatama, osvojivši prvo mjesto na državnom prvenstvu na Bledu i međunarodnoj regati u Italiji.
Prekretnica i samostalnost (1951. – 1953.)
Godine 1951., na inicijativu JRM, formiran je odbor za osnivanje samostalnog veslačkog kluba unutar Sportskog društva JRM „Mornar”, a 22. veljače iste godine održana je osnivačka skupština kluba. Tada je izabran Upravni odbor i doneseni su temelji za daljnji razvoj kluba. Upravni odbor kluba činili su: Josip Vrtačnik kao predsjednik te članovi: Aco Milanović, Petar Šoć, Dušan Vesić, Stojan Ćalić, Nikola Krzelj, Ivan Filipić, Đuro Dimitrijević, Damir Benković, Božo Marinković, Klement Alujević, Krešimir Faist, Mira Dešković i Mileta Miletić. Klub je tada počeo koristiti resurse koje je osiguravala Jugoslavenska ratna mornarica, što je omogućilo bolje uvjete za treninge i veće ambicije za natjecateljske uspjehe. U tom periodu, veslački klub je započeo organizaciju ozbiljnijih treninga i natjecanja, a nabavljen je plovni park. Prostorije su se premjestile na Bačvice, a 1952. godine kupljeno je zemljište u Poljudu na kojem su izgrađeni novi objekti za klupske potrebe. Klub je brzo stekao reputaciju u veslačkom svijetu, a najpoznatiji uspjeh bio je osvojen prvi put prva mjesta na državnim prvenstvima i međunarodnim regatama.
Od 1952. godine, seniorski osmerci Veslačkog kluba „Mornar” stekli su izuzetnu reputaciju na nacionalnoj i međunarodnoj sceni. Tijekom dugog niza godina, osmerci kluba su čak 14 puta osvojili naslov prvaka Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, potvrđujući svoju dominaciju u veslačkom sportu. Ovi uspjesi na domaćim natjecanjima nadopunjeni su nastupima na međunarodnim regatama, gdje su članovi kluba predstavljali jugoslavensko veslanje s iznimnim rezultatima. VK „Mornar” redovito je sudjelovao na najprestižnijim međunarodnim natjecanjima, uključujući dvije Olimpijade (1952. i 1956. godine), dva svjetska prvenstva i devet europskih prvenstava, gdje su uspješno konkurirali s najboljim svjetskim veslačima. Jedan od najvećih uspjeha kluba dogodio se 1954. godine na Europskom prvenstvu u Amsterdamu, kada je osmerac Veslačkog kluba „Mornar” osvojio brončanu medalju što je bio jedan od najvećih poslijeratnih uspjeha jugoslavenskog veslanja. Na pontonu ispod pobjedničkog jarbola, s brončanim medaljama oko vrata, stajali su veslači: Mihajlo Obradović, Božidar Makjanić, Veljko Kukolj, Josip Biliškov, Živko Kraljić, Filip Kozulić, Ante Marinović, Ivo Siriščević i kormilar Zdenko Bego.
Razvoj kluba i prvi međunarodni uspjesi (1953. – 1956.)
Početkom 1950-ih, VK „Mornar” postaje jedan od najpoznatijih i najboljih veslačkih klubova u Jugoslaviji. Klub se natjecao na svim važnijim regatama u zemlji i inozemstvu, uključujući regate u Italiji, Austriji, Njemačkoj i na Bledu. Posebno se isticao osmerac, koji je stekao status najjačeg u Jugoslaviji i na međunarodnoj sceni. Prvenstva FNRJ, Tromeč FNRJ – Austrija – SR Njemačka i regate u Essenu samo su neka od natjecanja na kojima su osvojenim titulama klub stekao ogromnu popularnost. Godine 1953. klub je postigao povijesni uspjeh kada je Perica Vlašić, član VK „Mornar”, postao prvak Europe Prvenstvu Europe 1953. godine u disciplini samac, a 1954. godine nastupio je na prestižnoj regati u Henleyu 1954. godine (Diamond Challenge Sculls). Uspon kluba u tom razdoblju bio je praćen uspjesima i u ženskom veslanju. Ženska posada kluba osvajala je titule na Prvenstvu Hrvatske i na Prvenstvu FNRJ, a sudjelovale su na Europskom prvenstvu 1956. godine.
Uspon kluba u Jugoslaviji i Europi (1957. – 1960.)
Tijekom 1950-ih i početkom 1960-ih, VK „Mornar” postao je vodeći veslački klub u Jugoslaviji i jedan od najjačih u Europi. Klub je stekao reputaciju iznimnih rezultata, posebice u osmercu. Osim toga, članovi kluba osvajali su brojne medalje na europskim i svjetskim prvenstvima.
Jedan od ključnih trenutaka u ovom periodu bio je 1966. godina, kada je VK „Mornar” dobio Nagradu grada Splita za izuzetan doprinos razvoju sporta u gradu. Ova nagrada bila je potvrda uspjeha kluba, koji je postao vodeći na svim razinama jugoslavenskog veslanja. Tada su ostvareni zapaženi rezultati, a klub je i dalje bio prepoznat kao jedan od najjačih u Europi.
